Sve je počelo pogledom na kalendar. 8.10. pada u petak, to je neki praznik, ne radi se. "Koji praznik sad opet?" pita netko. "Ma, jedan od onih borbenih, nije važno, glavno da se ne troši godišnji" .
I tako sedam nas "muškarača" krenuu dva auta put Soldena. Jedni idu polako, pijuckuju na zadnjem sicu gemište (3 l na 800 km) dok drugi jure jer moraju još svratit do Zagreba, potpisat neki ugovor, pogledat. .. ..
Austrijska policija za to nema razumijevanja . €180 ode :(
Dobra fora u Soldenu je što se može skijati na obje strane planine (sjevernoj i južnoj) jer postoji tunel za skijaše kojim možeš na skijama prijeći s jedne na drugu stranu.
Ujutro skijaš na južnoj, a kada snijeg počne popuštati pređeš na sjevernu.
Kad na sjevernoj snijeg počne popuštati pređeš na Weizen (pšenično pivo), a kad to počne popuštati pređeš na Vilije (viljamovka)....
Apartman je posebna priča. Mrtva je sezona i svaki euro im je mio. Prostora je bilo da smo se gubili pa smo se svi morali stisnuti u blagovaonici od 30-ak kvadrata podijeljeni u dvije sportske grupe: Bela, 4 igrača i Preferans, 3 igrača.
"2" "3" "dalje" "to bi i ja" "4" i to bi ja" "5" "sereš, to bi i ja" "uzmi" "betl" "kontra" "rekontra" "ko je prvi?"
"Pa kakva vam je to igra? Više se razgovarate nego kartate!" Ovi iz prve grupe se nisu mogli načuditi igri koju igraju ova trojica.
